Reinkarnacijska terapija

Reinkarnacijska terapija Vjerovanje u ponovna rađanja možemo naći u mnogim religijama Dalekog Istoka, npr. u hinduizmu i budizmu, a ono je bilo i sastavni dio kršćanstva sve do Konstantinopolskog koncila održanog 553. godine, na kojem je to vjerovanje proglašeno herezom. Neki napredi teolozi danas smatraju da bi se te okolnosti trebale preispitati i da se taj zaključak više ne može održati (zastupnik takvog stava je i njemački teolog Holger Kersten). 

Naglim širenjem metoda za duhovni razvoj, već tridesetak godina, vrlo praktičnu primjenu ima reinkarnacijska terapija nehipnotičkom regresivnom metodom.  Regresijom se istražuju iskustva koja leže duboko potisnuta u našoj podsvijesti. Naravno, to mogu biti neugodna iskustva u kojima leže uzroci današnjih problema. Kada se raniji doživljaj osvjetli, dolazi do uranjanja u emocije, taj se doživljaj iznosi na svjesnu razinu i počinjemo rješavati sadašnje probleme, bez  obzira na njihovu prirodu. Metoda rada potpuno je bezopasna: nehipnotičkom regresijom, u potpuno svijesno stanju (u vremenu «sada i ovdje») ulazimo samo u ona iskustva za koja smo spremni – naša nas nadsvijest štiti od ulaska u iskustva koja na svjesnoj razini ne  bismo mogli podnijeti. To mogu biti iskustva ranijeg života, prenatalnog  razdoblja, djetinjstva sadašnjeg života, periodi sadašnjeg života u kojima je došlo do amnezije, kao i vrijeme u kojem smo bili pod narkozom. Na taj način spoznajemo kako nas prošlost uvjetuje u sadašnjosti. Reinkarnacijskom terapijom se uspješno rješavaju razni strahovi, fobije, opsesije, problematični međuljudski odnosi, pretjerane rakcije, spolne predrasude, ali se isto tako uspješno rješavaju neke tjelesne bolesti koje nas danas muče, također možemo dobiti dragocjene informacije vezane za naš sadašnji život, kao što su svrha sadašnjeg rođenja, karmička lekcija ili zadatak kojeg treba savladati u ovom životu, kao i savjet kako se usmjeriti u daljnjem tijeku života kako bi se stvarala dobra karma. Osim što ovom metodom možemo riješiti mnoge probleme i bolesti ona nas pozitivno usmjerava.

Nakon iskustva kroz koje smo prošli, spoznajemo da nismo samo ovo tijelo, ova osoba, već da smo skup svih ranijih iskustava. Terapija nas uči da naše misli i djela pozitivno usmjerimo, da se suočimo s okolnostima u  kojima živimo te da iz njih učimo radi stvaranja bolje budućnosti.
Vjerovanje nije uvjet za uspješan prolazak kroz iskustva ranijih života.

Kako je ukinuto učenje o ponovnom rađanju u Kršćanstvu

Holger Kersten, njemački teolog, autor knjige „Isus je živio u Indiji, njegov nepoznati život prije i poslije raspeća“, kaže*:

Vjerovanje u reinkarnaciju ukinuto je na koncilu u Konstantinopolu 553 godine. Međutim, proklinjanje učenja o ponovnim rađanjima počiva jedino i isključivo na osobnom izopćenju od strane cara Justinijana. Njegova častohlepna žena Teodora (koja je zapravo vladala), bila je (prema povjesničaru Prokopiusu) kćerka čuvara medvjeda u bizantskom amfiteatru. Svoj, poput komete brzi uspon započela je kao kurtizana. Da bi potpuno prekinula sa svojom nedostojnom prošlošću, ona je kasnije, kao moralna, stroga vladarica, naredila da se zlostavljaju i muče oko 500 njenih prijašnjih kolegica po zvanju. Pošto bi prema zakonima karme, u jednom od budućih života, morala platiti za ta zlodjela, ona je upotrijebila sav svoj utjecaj, kako bi jednostavno uklonila učenje o ponovnom rađanju.

Papa Vigilius je potpisao zaključke koncila pod pritiskom cara Justijana, vjerojatno zbog straha od gubitka položaja.

(*Tekst je parafraziran.)

Podijeli